
Sve što živi je sveto.
Život se raduje životu.
Viljem Blejk

Nije čovečanstvo istkalo platno života. Mi smo samo jedna nit u njemu. Sve što činimo platnu, mi činimo sebi.
Sve su stvari povezane. Sve stvari povezuju.
Poglavica Sietl

Život je umetnost da se u svemu nađu lepota i radost.
Gete

Svetlo koje čovek upali za sebe
svetli kasnije i drugima.
Artur Šopenhauer

Evo načina da saznate da li je vaša životna misija završena:
ako ste još živi, nije.
Ričard Bah
Ne zaboravljaj svoje neuspehe u času uspeha.
Budite milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan. I ne sudite, pa vam se neće suditi; i ne osuđujte, pa nećete biti osuđeni. Opraštajte i biće vam oprošteno; dajite i daće vam se.
Iz Besede na Gori
Osobina mudraca je da bude umeren i u onome što je svima dopušteno.
Nije dobro zaboraviti dobro, dobro je smesta zaboraviti što nije dobro.
Živimo, braćo, srećno i ne mrzimo one koji nas mrze.
Ni u šta se toliko ne veruje kao u ono što se najmanje zna.
Nešto uvek izgleda nemoguće, dok se ne uradi.
Naučnici se trude da nemoguće učine mogućim. Političari, međutim, često nastoje da moguće učine nemogućim.
Čim se dvojica ne trpe, onaj drugi mora biti izdajnik otadžbine.
Kako ćeš upoznati samog sebe? Posmatranjem nikada, ali zato delovanjem.
Pokušaj da obavljaš svoju dužnost, pa ćeš odmah saznati koliko vrediš.

Šeik Gunaid je imao jednog učenika koga je voleo više od svih drugih, što je kod drugih učenika probudilo ljubomoru; šeik je, budući da je poznavao njihova srca, to shvatao. "Bolji je od vas i po ponašanju i po pameti", reče im on. "Prepustimo ga iskušenju, tako da i vi to shvatite." I tada Gunaid naredi da mu donesu dvadeset ptica i reče učenicima...

Živela jednom jedna udovica sa sinom jedincem, koji se zvao Sjao Liu. Majka je sina toliko volela da ga je, bez obzira na svoje siromaštvo, dala na škole.

Sokrat je sedeo ispred kapija Atine, kad mu priđe jedan čovek i reče: “Razmišljam da se preselim u Atinu. Da li bi, molim te, mogao da mi kažeš kako se tu živi?”

Starac nosaše breme drva. Vesma utruđen, zbaci breme, govoreći: „He, prokleta smrti, gdi si ti te ne dođeš da me uzmeš s ovoga sveta, da se ne mučim.“

Nan-in, japanski učitelj zena u periodu Meiđi (1868-1912), primio je jednom jednog profesora univerziteta koji mu je došao da se raspita o zenu. Nan-in je poslužio čaj.

I dušu vam valja
ko luk svoj napinjati!
Pazte da odveć kratka
strijela vaša ne bude.

Oblaci nebeski, večni putnici,
stepom azurnom, u lancu bisernu
plovite, ko ja izgnanici,
s voljenog severa u zemlju južnu.

Uz plavet rešetke, prelja savijena.
Vrtom raspevanim trepti stablo svako;
Nju zaneo zuk je staroga vretena.

Kao mineral sam umro i biljka postao
Kao biljka sam umro, kao životinja vaskrsao.
Kao životinja sam umro i postah Čovek.
Zašto bih se plašio? Šta sam izgubio smrću?

Ostajte ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.